Neke ribe (diskusi, kardinal tetre, neonke...) više vole mekšu vodu.
Iako one mogu da prežive u tvrđoj vodi, u njoj se ne mreste. Zato, ćete
doći u situaciju da morate da omekšate vodu iako to nije baš jednostavan
posao.
Tipične tehnike, koje se u kućnim uslovima koriste za omekšavanje vode,
poznate su kao jonski izmenjivači. Pod jonoizmenjivačima
obično podrazumevamo smole koje iz vode absorbuju kalcijum i magnezijum i
zamenju ju ih drugim jonima.
Postoje puno različitih smola koje vrše ovu funkicu ali
mi ćemo napraviti razliku između dve vrste:
- Jonoizmenjivačke smole koje molekule kalcijum i
magnezijuma zamenjuju natrijumom i
- Jonoizmenjivačke smole koje molekule kalcijum i
magnezijuma zamenjuju vodonikom
Prva vrsta jonoizmenjivačkih smola nam nije od pomoći
je iako je voda tehnički omekšana ribe ne primete razliku jer su samo soli
kalcijuma i magnezijuma zamenjene solima natrijuma.
Druga vrsta jonoizmenjivačkih smola stvarno apsorbuje
kalcijum, magnezijum i natrijum, i tako omekšava vodu.
Reakciju koja se dešava možemo predstaviti sledećom
hemijskom jednačinom:
Smola reaguje sa vodom u kojoj se nalaze rastvorene
soli kalcijuma (Ca), magnezijuma (Mg) i natrijuma(Na), i to hloridi (Cl),
sulfati (S04), karbonati (HCO3) i druge soli.
Pri ovome nastaje smola sa vezanim jonima kalcijuma
(Ca), magnezijuma (Mg) i natrijuma(Na), koji su zamenjeni jonima vodonika
(H). I nastale su hlorovodonična (HCl) i sumporna kiselina (H2SO4),
ugljen-dioksid (CO2) i voda.
Posle omekšavanja vode smolu je potrebno regenerisati.
Proces regeneracije smole se vrši tako što se smola potopi u rastvor
hlorovodonične (4-8% HCl) ili sumporne kiseline (1-8%
H2SO4). Reakciju možemo predstaviti
sledećom hemijskom reakcijom:
Zbog nastalih kiselina ovakva voda je obicno jako kisela. (pH<3) i da
bi se dobila voda bez prisustvakiselina koristi se druga vrsta
jonoizmenjivackih smola koje se jednim imenom zovu Anjonske
jonoizmenjivacke smole. Reakcija koja se odvija je sledeća:
Smola za sebe vezuje kiselinski ostatak i stvara se
čista voda.
Proces regeneracije se vrši natrijum-hidroksidom (2-5%
NaOH)
Drugi način omekšavanja tvrde vode je
dodavanje destilovane ili R/O vode. R/O (reverse-osmosis,
povratna osmoza) voda je prečisšena u R/O
uređajima. Na žalost, R/O uređaji
su previše skupi ($100-$500) za većinu ljudi koji
se akvaristikom bave iz hobija.
Više o ovim
uređajima može pročitati na sajtu firme CST
R/O
voda kao i destilovana voda može da se kupi u nekim
prodavnicama ili apotekama ali je cena takve vode previsoka za neku
praktičnu primenu u akvaristici.
Treći način omekšavanja vode uključuje upotrebu treseta.
Voda se filtrira preko treseta koji za sebe vezuje metale koje vodu čine
tvrdom i istovremeno treset otpušta kiseline (najčešće tianinsku) koje čin
da voda postane kisela i pogodan za ribe koje traže meku i kiselu vodu.
Stavljanje treseta direkno u filter nije preporučljivo jer dolazi do
smanjenja protoka vode kroz filter. Najbolje je da se u neku posudu (bure,
kanta) voda, ubaci treset i stavi raspšivač vazduha koji ce sve vreme
mešati vodu i treset i omekšavati vodu.
Četvrti način omekšavanja vode je dodavanje kišnice. GH
kišnice je 1-3 što je svrstava u jako meke vode i omogućuje da lako
smanjimo tvrdoću vode u akvarijumu.
Problem sa kišnicom je taj što prilikom prolaska kroz
atmosferu kišne kapi pokupe i mnoge nečistoće, od obične prašine pa da
smoga koji čini da kišnica bude prljava, pa čak i masna. Zato nije
preporučljivo sakupljati kišnicu u velikim gradovimai industrijskim
centirma. Kišnicu treba sakupljati onda kada je kiša već padala i sprala
nečistoće iz vazduha.