Home Akvarijum Voda Tehnika Ribe Biljke Hrana Uradi sam Biblioteka Slike Linkovi Forum Chat


Voda - hemijske karakteristike

Šta treba da znate o hemijskim karakteristikama vode i zašto

Voda u prirodi je retko čista u smislu "destilovana voda"; ona sadrži rastvorene soli, minerale, hranjive materije itd., čija tačna koncentracija zavisi od lokalnih uslova. Ribe (i biljke) su se razvijale milionima godina prilagođavajući se specifičnim uslovima u njihovim prirodnim staništima i ne mogu uvek da prežive u bitno drugačijoj sredini.

Početnici (naročito lenji) treba da zauzmu pristup da biraju ribe čijim potrebama odgovara kvalitet njihove normalne sveže vode. Alternativno, napredni i energični akvaristi mogu da promene karakteristike vode tako da odgovaraju potrebama riba, iako je to gotovo uvek komplikovanije nego što se to na prvi pogled čini. U bilo kom pristupu, treba da znate dovoljno o hemiskim osobinama vode da osigurate da voda u vašem akvarijumu ima odgovarajuće osobine za ribe koje vi držite.

Voda ima četiri merljive osobine koje se uglavnom koriste da se okarakterišu njene hemijske osobine. To su:

Hranjive materije i mikro-elementi su posebno obrađeni u poglavlju o biljkama.

pH

pH se odnosi na to da li je voda kisela, bazna ili neutralna. Za pH 7 kažemo da je neutralna, pH ispod 7 je "kisela" i pH iznad 7 je "bazna" ili "alkalna". Kao i Richterova skala koja sekoristi za merenje zemljotresa, pH skala je logaritamska. pH 5.5 je 10 puta kiselije nego voda čija je pH vrednost 6.5. Zbog toga, mala promena pH (iznenada) je veća hemijska promena (i veći stres za ribe) nego što se to na prvi pogled čini.

Za akvariste, dva aspekta pH su bitna. Prvo, brze promene pH su stresne za ribe i treba ih izbegvati. Poznato je de je promena pH za više od 0,3 jedinice dnevno stresna situacija za ribe. Zbog toga, želja je da pH vrednost u vašem akvarijmu ostane konstantna i stabilna i ako je za to potrebno malo truda. Drugo, ribe su se privikle da uspevaju u jednom (ponekad jako uskom) pH opsegu. Zato morate biti sigurni da pH vašeg akvarijuma odgovara specifičnim zahtevima riba koje gajite.

Većina riba može da se prilagodi pH uslovima koji su malo izvan njihovog optimalnog opsega. Ako je pH vaše sveže vode u opsegu 6,5-7,5 biće te u mogućnosti da gajite većinu vrsta riba bez ikakvih problema. Ako se pH vrednost nalazi u ovom opsegu, tada verovatno nema potrebe da je podešavate i menjate bilo na gore ili na dole.

KH

Puferski kapacitet vode se odnosi na mogućnost vode da zadrži pH stabilno kada su u nju dodate kiseline ili baze. pH i puferski kapacitet su isprepletani jedo sa drugim.

Iako mislimo da ako dodamo istu količine kiseline i neutralne vode da će mo dobiti vodu čija pH vrednost se nalazi na sredini, to se retko događa u praksi. Ako voda ima dovoljno veliki puferski kapacitet, tada puferski kapacitet može da absorbuje i neutralizuje dodatu kiselinu bez znacajnog menjanja pH. U principu puferski kapacitet deluje kao veliki sunđer. Što se više kiseline dodaje, sunđer je absorbuje bez velike promene pH. Međutim ovaj kapacitet je ograničen i kada količina kiseline postane tolika da "zasiti" puferski kapacitet, tada pH odjednom, naglo počinje da raste kako dodajemo kiselinu.

Puferski kapacitet ima istovremeno i pozitivne i negativne posledece. Pozitivna strana:U nitogen ciklusu proizvedi se azotna kiselina (nitrati) i bez puferskog kapaciteta, pH vašeg akvarijuma bi opala tokom vremena (loše). Sa dovoljnim puferom, pH ostaje sabilna (dobra stvar). Negativna strana: Tvrda sveža voda skoro uvek ima veliki puferski kapacitet. Ako je pH vode u vašem akvarijumu jako visoka za vaše ribe, puferski kapacitet vam predstavlja poteškoću da smanjite pH na neke prihvatljivije vrednosti. Naivni pokušaji da promenite pH vode obično propadaju jer puferski kapacitet nije uzet u obzir.

U slatkovodnom akvarijumu, većina puferskog kapaciteta potiče od karbonata i bikarbonata. Zbog toga termini kao "karbonatna tvrdoća" (KH) i "puferski kapacitet" se ravnopravno koriste.

Koliko je dovoljno? Većina testova za merenje ustvari meri karbonatnu tvrdoću. Što je KH veća, voda u akvarijumu je "otpornija" na promenu pH vrednosti. Obično se smatra da ako je KH ispod 4.5 dH, tada bi trebali obratiti posenu pažnju na pH vrednost u vašem akvarijumu.

GH

Ukupna tvrdoća (GH) se odnosi na koncentraciju rastvorenih magnezijumovih i kalcijumovih jona. Kada kažemo da neke ribe više vole "meku" ili "tvrdu" vodu to se odnosi na ukupnu (GH) a ne na karbonatnu (KH) tvrdoću.

Napomena: GH, KH i pH su Bermudski trougao hemije akvarijumske vode. Iako su ove tri osobine različite, sve one reaguju međusobno u različitom odnosu, i otežavaju podešavanje jedne vrednosti bez uticaja na druge dve. Ovo je razlog zašto za početnike NIJE preporučljivo da podešavaju ove parametre osima ako to nije apsolutno neophodno. Na primer, "tvrda" voda često dolazi od krečnjaka. Krečnjak sadrži kalcijum karbonat, koji kada se rastvori u vodi istovremeno povećava GH (od kalcijuma) i KH (od karbonata). Povećanjem KH se obično povećava i pH. KH se ponaša kao "sunđer" absorbujući kiselinu prisutnu u vodi i na taj način povećava pH vrednost vode.

Tvrdoća vode prati sledeće vodilje. Jedinica dH znači "stepen tvrdoće", dok ppm znači "parts per million", (delova u milion) što je grubo ekvivalentno sa mg/L u vodi. 1 jedinica dH equals 17.8 ppm CaCO3. Većina testova daje tvrdoću u jedinicama CaCO3; to znači da je tvrdoća ekvivalentna tome koliko je CaCO3 u vodi ali to ne znači da ona i stvarno dolazi od CaCO3.

		Ukupna tvrdoća

      0 -  4 dH,    0 -   70 ppm : veoma meka
      4 -  8 dH,   70 -  140 ppm : meka
      8 - 12 dH,  140 -  210 ppm : srednje tvrda 
     12 - 18 dH,  210 -  320 ppm : prilično tvrda
     18 - 30 dH,  320 -  530 ppm : tvrda
     više : tečno kamenje (Jezero Malawi i Los Angeles, CA)

Salinitet

Salinitet predstavlja totalni sadržaj rastvorenih substanci. Salinitet meri zbir GH i KH komponente kao i ostale substance kao što je natrijum. Znati salinnitt vode postaje značano u morskim akvarijumima. U slatkovodnim akvarijumima je dovoljno znati pH, GH i KH.

Jedna komponenta saliniteta koja ne ulazi ni u GH ni u KH je natrijum. Neke slatkovodne ribe tolerišu (ili je čak poželjno) malu količinu soli (ona stimuliše stvaranje kožne sluzi). Čak šta više, paraziti (npr., ich) uopšte ne podnose so. Zbog toga, so u koncentraciji od (do) jedne kafene kašike na 10 litara vode može sprečiti i izlečit ich i ostale parazitske infekcije.

Sa druge strane, neke vrste UPŠTE ne podnose so. Ribe bez škrga i neki Koridorusi su daleko najosetljivije na so od svih slatkovodnih riba. Dodajte so samo ako ste sigurni da svi stanovnici u vašem akvarijumu vole ili barem podnose so.

Biljke su posebno osetljivena so i promena koncentracije može uništiti vaše iljke preko noći. Zbog toga budite posebno oprezni ako stavljate so u akvarijum sa biljkama.